Znaju se parovi do kraja, odnosno nakon međukola 32 ekipe igraju prema "teniskom" ždrijebu(koji je izvućen).
http://www.mnkelclasico.net
josip_radic napisao:Čestitke na pobjedi našim današnjim protivnicima.
Inače ne volim komentirati neke stvari, ali jednostavno neke stvari me bole, puno više od poraza jer poraz je sastavni dio sporta kao i pobjeda. Dugo godina sam u sportu, nikad nikoga nisam pokušao prevariti i pobijediti na nesportski i nefer način. Koliko god da mi je krivo zbog poraza, toliko mi je drago jer pretpostavljam što bi bilo da smo dobili na penale. Žalosti me činjenica da onako mladi momci mogu onako reagirati i to kada znaju da nisu u pravu što su na kraju (kada su pobijedili nakon penala) i priznali sucima i našoj ekipi. Priznanje i iskrenost ne bismo dobili da je završilo drukčije nego bi bilo vjerojatno opet nekakvih razapinjanja i(li) mene i(li) naše garažirane ekipe, priča o urotama. Dobro je, završilo je kako je završilo i sad je gotovo, ali pitam se, mora li se skoro baš svaki put kada neka ekipa gubi od nas, upirati prstom u mene. Čast iznimkama, ali to se jako često događa. Kada gubimo onda je sve u redu i onda sam "mili" predsjednik, a kada vodimo, ajme meni, ma bolje mi je ne pričati.
Još u toku utakmice iza naše klupe čujem komentare da je ždrijeb namješten jer Garaža igra u četvrtfinalu i pogledaj protiv koga igraju. Ma uopće se nisam želio okrenuti jer mi se takav komentar, evo iskreno, gadi. Nemam se kome pravdati po tom pitanju, neka pogledaju samo imena ekipa s kojima je Garaža igrala u 1.kolu kupa još od 2006.god pa naovamo pa neka usporede s svim ostalim ekipama i onda komentiraju. Doduše mogli smo izvući i sve petoligaše, ali nismo (a garantiram da smo u 7 godina kupa ukupno imali daleko najteži ždrijeb u 1.kolu svih godina skupa), a i da jesmo, opet bih stajao iza svakog svog postupka i riječi jer ta tvrdnja o ždrijebu je i niska i jadna istovremeno.
Sipanje otrova, širenje laži, očito je nešto čime se naši ljudi služe, a to je toliko duboko ušlo u pore našeg društva i razmišljanje čovjeka da je to postalo normalno. To za mene nije normalno, barem još zasad, nadam se da će tako i ostati jer ja sam čovjek koji je ponosan na svoju čestitost, ali kada vidim s kim sam sve okružen i zbog koga sve moji suradnici i ja činimo sve što znamo i možemo u interesu Udruge, malog nogometa, sporta, pitam se ima li sve to smisla i takva pitanja su sve češća...
Zdravi i veseli bili!
Nema registriranih korisnika pregledava forum i 0 gostiju